Krajem aprila na području Gomirja je u produkciji producentske kuće Blue Sky Adriatic sniman film pod nazivom „Riesending“. Iako su filmaši iz Njemačke i Austrije kojima su pomagali brojni domaći filmski radnici privukli podosta pažnje lokalnog stanovništva, prvenstveno zbog gomile opreme koja je za potrebe snimanja dopremljena na prostor Radničkog doma u Kosanovićima, smatrali smo da je ipak potrebno napisati nekoliko redaka o filmu koji se snima po istinitom događaju.

Osim Kosanovića, za lokacije na kojima se film snima korištene su neke ličke i goranske spilje, među kojima i Lokvarka kraj Lokava. Iako je snimanje u Gomirju potrajalo tek jedan dan, pripreme za samo snimanje su trajale duže, a ekipa je na području Hrvatske provela više mjeseci pronalazeći i pripremajući lokacije te snimajući na njima.

Film se snima po istinitom događaju špiljskog spašavanja znanstvenika koji je istraživao unutar najdublje spilje na području bavarskih Alpa u blizini granice s Austrijom. Špilja se zove Riesendung, a spašavanje koje se desilo u periodu između 8-19.Juna 2014 godine postalo je svjetski poznato kao najopsežnije i najskuplje špiljsko spašavanje ikad izvedeno. U njemu je sudjelovalo više od 700 spasilaca s područja nekoliko zemalja među kojima su bili i gorski spašavatelji iz Hrvatske.

U popodnevnim satima 7.6.2014. speleolog Johann Westhauser se sa dvojicom svojih kolega spustio u spilju Riesendung, inače najdublju u cijeloj Njemačkoj, koja je poznata po svojoj zahtjavnosti za speleologe već od prvih metara nakon ulaza. Kada su se spustili na otprilike 1000 metara dubine iznenadni odron kamenja je pogodio Johanna i usprkos kacigi ga ozbiljno ozlijedio. Dok je jedan kolega ostao s njim u spilji, treći speleolog je započeo uspon i odlazak po pomoć. Taj uspon je trajao 10 sati, pošto je trebalo preći više od 6 kilometara špiljskih sistema do ulaza u spilju. Nakon što je ugledao svijetlo dana, speleolog je poslao poziv u pomoć nakon kojega je ekipa od 11 alpinista ubrzo pristigla na mjesto nesreće. Dok su ekipe iz svih dijelova zemlje i zemalja u okruženju pristizale na lokaciju uspostavljena je komunikacijska linija koja je omogućila slanje tekstualnih poruka prema unesrećenom speleologu. Tek 11.6. liječnik je uspio doći do Johanna i utvrditi da je usprkos lakšoj traumi mozga sposoban za transport, a nakon te odluke prava akcija spašavanja je mogla započeti.

Kompleksni sustav transporta ljudi i opreme je morao biti uspostavljen kako bi se operacija spašavanja mogla nesmetano odvijati. Nasreću, stanje unesrećenoga se je u danima koji su prolazili polako stabiliziralo pa sa te strane nije bilo većih problema. No nepristupačnost spilje i dužina spiljskog sistema je uvjetovala da se cijela akcija odvija ljudskim radom bez upotrebe strojeva. U 11:44 19 Juna konačno je unesrećeni Johann Westhauser izvučen na površinu odakle je helikopterom transportiran do bolnice u Murnau gdje mu je pružena sva potrebna medicinska pomoć.

Kada je naposljetku sve sumirano, u akciji spašavanja koja je ostala upisana u svjetsku speleološku povijest kao najveća takve vrste sudjelovalo je preko 700 spašavatelja iz Njemačke, Austrije, Italije, Hrvatske i Švicarske, a po procjenama Bavarske vlade cijela priča je koštala oko 960 000 eura. Nakon završetka akcije policija je zapečatila ulaz u špilju i danas se u nju mogu spuštati samo osobe koje imaju posebnu potvrdu i koje posjeduju određena znanja i fizičke predispozicije za speleologiju.

Radnički dom u Gomirju je odabran da predstavlja Pansion Grifa iz kojega je koordinirano spašavanje, ali i neke scene unesrećenih speleologa unutar spilje, za što su naravno umjetno stvoreni uvjeti. Za potrebe snimanja cijeli objekt je pretvoren u scenu, a neki dijelovi su bili doslovno neprepoznatljivi čak i onima koji ga vrlo dobro poznaju.

Inače, u nekoliko dana koliko je filmska ekipa boravila na području Gomirja, lokalni apartmani su bili popunjeni, restorani u okolici su radili pojačano, a što će se dešavati nakon što film ugleda svjetlo dana možemo samo pretpostavljati, pošto je turizam zasnovan na filmskim lokacijama nešto što danas u svijetu raste velikom brzinom. Možda je upravo to poticaj koji treba ne samo Gomirju već i ostatku Gorskog kotara kako bi turisti upoznali njegove ljepote. Uglavnom jedno je sigurno, Gomirje je dobilo svoje mjesto na karti svjetske alpinističke, speleološke i filmske povijesti.