Nastavljajući potragu za gomircima čija se imena mogu naći u povijesnim izvorima, čiji je životni put obilježio hrvatsku, europsku, ali i svjetsku povijest, igrom slučaja došli smo do člana porodice Musulin. Prezime Musulin je vrlo prisutno na našim prostorima, a osim u Gomirju može se naći i u drugim dijelovima naše domovine pa i šire. Nedavno se našem portalu javio Kristian Kolar, student Povijesti na Filozofskom fakultetu u Mariboru, sa zamolbom da mu pomognemo u istraživanju vezanom uz njegov rad na fakultetu koji za temu ima plemićku obitelj Musulin iz Gomirja. Iako mu nismo mogli pomoći zamolili smo ga za nekoliko crtica o Aleksandru von Musulinu, čovjeku o čijoj obitelji i životnom putu radi istraživanje. Kristian je ljubazno odgovorio na našu molbu jednim kratkim tekstom koji obiluje zanimljivim detaljima. Tekst prenosimo u cijelosti, a naše čitatelje molimo da se sa eventualnim saznanjima i podacima o obitelji Musulin koja je tema Kristijanovog istraživanja jave u našu redakciju na kontakt mail pododborgomirje@skd-prosvjeta.hr.
Uživajte u čitanju!
Aleksandar von Musulin – diplomat europskih proporcija i gomirskih korijena
Obitelj Musulin jedna je od najvažnijih obitelji gomirskog područja. Po njima danas u gomirskom području imena nose sela Musulini te Potok Musulinski, a iz te obitelji dolazi i jedan od najvažnijih europskih diplomata s početka 20. stoljeća, iako je njegova uloga većim dijelom zaboravljena.
Barun Aleksandar von Musulin rođen je 27. listopada 1868. godine u Zagrebu, kao sin feldmaršala Milana (Emila) von Musulina te Wilhelmine von Musulin, kći praškog industrijalca Franje Ignaca Kumerla. Aleksandrov otac, Emil, držao je razne položaje kod Kraljevskog hrvatskog domobranstva te je od 1881. godine, do svojeg umirovljenja 1890. godine postao i njegov zapovjednik. Zbog svojih zasluga u domobranstvu, Emil je 1874. godine dobio i plemićki naslov te grb obitelji Musulin.
Musulin je odrastao većim dijelom u Zagrebu. Godine 1891. doktorirao je pravo na bečkom sveučilištu te je iste godine dobio mjesto pripravnika u vladi Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Već tada je Musulin bio smatran kao jedan od najvećih potencijala austro-ugarske diplomatske službe. Međutim, već iduće godine, Musulin nakon položenog diplomatskog ispita počinje raditi po cijeloj Europi (Dresden, Pariz, Stuttgart), a od 1895. godine kao ataše u Bukureštu, Sankt Petersburgu, Ateni i Beogradu. Od 1903. godine je radio kao savjetnik na orijentalnom odjelu Ministarstva vanjskih poslova u Beču, od 1910. godine je u Beču vodio odjel za crkvena i politička pitanja te odjel za istočnu Aziju. Zbog svojih diplomatskih zasluga je 1912. godine dobio titulu baruna.
Na molbu grofa Leopolda Berchtolda, tadašnjeg ministra vanjskih poslova, Musulin je u lipnju 1914. godine napisao predložak ultimatuma Srbiji, čije odbijanje sa strane Srbije je posljedično kulminiralo Prvim svjetskim ratom. Tijekom rata, Musulin je radio u novo ustanovljenom vojnom odjelu. Godine 1917. je premješten u Bern, gdje je po naputku kralja Karla I. pokušavao pridonijeti pregovaranju mira. Međutim, Musulinova misija u Bernu je raspadom Monarhije završila neuspješno.
Musulin je nakon raspada Austro-Ugarske i dalje bio pristaša habsburške dinastije. U Münchenu je 1924. godine izdao memoare „Das Haus am Ballplatz“, u kojem je dao svoju percepciju austrougarske politike te istovremeno i opisao svoju bogatu diplomatsku karijeru. Između dva rata živio je s obitelji u dvorcu Fridau, šezdesetak kilometara zapadno od Beča. U Drugom svjetskom ratu je Fridau od svibnja 1945. godine bio oduzet Aleksandru i njegovoj ženi Elzi zbog vojnih potreba sovjetske vojske. Musulin je umro u Fridau 9. siječnja 1947. od popuštanja srca prouzročenim limfomom. Za sobom je ostavio ženu Elzu iz plemićke obitelji Isbary, kći Margu te sina Janka, kasnije poznatog publicista te novinara austrijskog tjednika Die Furche.
Kristian Kolar
Literatura:
Musulin von Gomirje, Alexander von – Deutsche Biographie, spremljeno 22. travnja 2023., dostupno na: https://www.deutsche-biographie.de/sfz67531.html.
Aleksandar Musulin s ženom Elzom von Isbary. Iz austrijskih novina Wiener Salonblatt, 14. studenog 1918. (ANNO).
