Iza nas je dugo očekivani prvomajski produženi vikend, koji je kao što smo pisali u prethodnom članku bio prepun zanimljivih događanja, od lokalnog derbija između nogometnih ekipa Željezničara i Gomirja pa do krijesova koji su se palili diljem Grada Vrbovskog, na proplancima sa kojih se najbolje vide plamene varnice koje simboliziraju početak nove vegetacijske godine ali i uz koje se prisjećamo radnika, radništva i neprestanih težnji za poboljšanje položaja radnog čovjeka koji u znoju lica svoga osigurava egzistenciju sebe i svoje obitelji. U spomenutom članku u kojem smo najavljivali protekli vikend, pretpostavili smo da će neki događaji zasjeniti neke druge i da neće biti dovoljno ljudi kojima naš kraj ionako oskudijeva, kako bi i utakmica i krijesovi koji su se nakon nje održavali bili dobro posjećeni. Ispostavilo se kako smo pogodili samo rezultat utakmice.
Međutim, pogriješili smo u nekim drugim stvarima, prvenstveno u odazivu ljudi na lokalno paljenje krijesa. No krenimo redom. Lokalni gradski derbi između domaćina iz Moravica i gostiju iz Gomirja odigran je pred, kako smo i pretpostavljali, pred prepunim tribinama NK Željezničara na igralištu kraj Dobre. Utakmica koja je odigrana pružila je mnoštvo uzbuđenja i dobrih poteza na jednoj i na drugoj strani. Lider je ipak uspio pogotkom Matovine i minimalnom pobjedom zadržati svoju poziciju ispred drugoplasiranih Grbaca 2000. Iako šansi nije nedostajalo, pa čak i prekrasnih ali poništenih zgoditaka, ispostavilo se da je za pobjedu bio dovoljan samo jedan zgoditak.
Svi se slažu u jednom, a to je da je utakmicu obilježilo fer i korektno sportsko nadmetanje, u kojem nije bilo grubih poteza, naguravanja i svađa kojih inače ne manjka na susretima ova dva kluba. Kao što se je i pretpostavljalo Željezničar je, iako znatno oslabljen, pružio snažan otpor i stvorio nekoliko izglednih prilika, koje su ostale samo prilike zahvaljujući prije svega odličnoj partiji golmana gostiju Trbovića. Ostaje dojam da bi gomircima bilo izuzetno teško uzeti sva tri boda da su domaćini bili kompletni. No to je nogomet, igraš trenutnu, ali i narednih nekoliko utakmica odlučuješ ako budeš kažnjen kartonima. To je i opomena Gomirju da se sačuvaju od opomena, jer su utakmice koje im slijede najbitnije od svih, i svaki izostanak biti će veliki hendikep za ovako uigranu ekipu, koja je trenutno postala glavna lovina lige. Ukoliko ne bude previše kartona i ozljeda, ovo bi mogla biti sezona za pamćenje.
Uoči početka utakmice upriličena je mala prigodna svečanost. Igrači i navijači Gomirja su se malim prigodnim poklonom oprostili od svojeg moravčana, igrača koji je proteklih nekoliko sezona nosio dres Gomirja, izvrsnog Branka Škantara, koji je od ove polusezone svoj nogometni put odlučio nastaviti u svom matičnom klubu. Gesta je to koja je pokazala koliko smo povezani kao sredine i kao klubovi, jer Branko je jedan od mnogih igrača koji koji su igrali za oba kluba i koji ni danas ne skrivaju da su svoje ponajbolje nogometne dane proveli u Gomirju, odnosno u Moravicama.
S druge strane, i organizatori ovogodišnjeg tradicionalnog krijesa u Moravicama mogu biti prezadovoljni. Iako smo se pribojavali izostanka ljudi zbog derbija i najave lošeg vremena, ovogodišnji je krijes i druženje nakon njega privuklo rekordan broj posjetitelja, po procjenama organizatora njih gotovo dvjestotinjak. Iako je bilo malo poteškoća sa samim paljenjem, vatra je planula kao i sva hrana i piće koji su bili osigurani. Ljudi su bili više nego zadovoljni, a druženje u staroj školi u Dokmanovićima je potrajalo do dugo u noć. Ispada tako da su ovog vikenda u Moravicama slavili i moravčani i njihovi gosti iz Gomirja. Najboji ishod za sve, koji samo potvrđuje da usprkos rivalstvu na nogoimetnim terenima, a i u nekim drugim prilikama, između naše dvije sredine ipak gori plamen zajedništva koji se još dugo neće ugasiti!