Nakon burne slavljeničke noći navijača i igrača našega kluba, vrijeme je za osvrt na jučerašnje utakmice 7. kola 2. ŽNL Primorsko goranske županije. Naravno da smo posebnom pažnjom pratili, možemo slobodno reći svojevrsni derbi ovoga kola, utakmicu između NK Gomirje i NK Turbina. Utakmica je odigrana po lijepom vremenu na igralištu kraj Dobre u Gomirju, privukla je popriličan broj dobro raspoloženih navijača, a završila je rezultatom 3:1 za domaćina. Osim što je bila veoma bitna za domaćine, kako bi nastavili svoj dugo očekivani pobjednički niz nakon pobjede u Ravnoj Gori, utakmica se pomno pratila i iz stožera susjeda iz Moravica, koji su svoj posao odradili kod kuće protiv Goranke iz Ravne gore slavivši minimalnom prednošću 1:0. Kako su oba konkurenta za prvo mjesto na tablici u ovom kolu posrnuli, jer je osim Turbine i Stari grad izgubio u gostima kod Snježnika u Gerovu rezultatom 3:1, Željezničar je ovotjednom pobjedom utvrdio prvu poziciju i ukoliko ne napravi neki ozbiljniji posrtaj smiješi mu se naslov jesenskog prvaka. Ostale utakmice su završile rezultatima 2:3 Polet – Grbci, te 0:2 Mrkopalj – Risnjak.
No vratimo se mi najvažnijoj utakmici ovoga kola i jednoj od zasigurno najuzbudljivijih za gledanje. Generalni dojam o utakmici je da su usprkos boljoj kondicionoj pripremi nogometaša Turbine, koji treniraju gotovo četiri puta tjedno, te stanju na tablici na kojoj gosti zauzimaju drugo mjesto, domaćini ipak imali veću želju za pobjedom. Tu želju su, posebno u drugom poluvremenu, uspjeli i prenijeti na travnjak, te ofanzivnom igrom doći do željena tri boda.
Otvorivši utakmicu brzim pogotkom Beriše na ubačaj Šipure Gomirje je pokazalo da im je kod kuće uvijek cilj pobjeda i tri boda, bez obzira tko dolazi u goste. Vrlo agresivna igra u prvih dvadesetak minuta prvog poluvremena urodila je plodom i brzim vodstvom. Međutim da im put do tri boda neće biti lagan nagovijestila je Turbina izjednačujućim pogotkom koji je došao nakon neshvatljivog povlačenja u igri domaće momčadi. Domaća se momčad nakon što je povela povukla u svoju polovinu igrališta, omogućivši gostima iz Triblja terensku inicijativu koja je ubrzo i urodila izjednačenjem.
Nakon izjednačenja te brojnih apela koji su uslijedili, prvenstveno od starijih i iskusnijih igrača sa tribina, da se izađe iz svoje polovice i da se smanji prostor na kojemu se igra na samu sredinu terena, Beriša u pravi trenutak postiže pogodak za novo vodstvo u 36-oj minuti susreta pred sam kraj prvog poluvremena. Pogodak je to koji je dodatno šokirao Turbinu koja se do kraja poluvremena nije uspjela posložiti i ponovno izjednačiti rezultat, pa se je na odmor otišlo sa rezultatom 2:1.
Iako je drugo poluvrijeme Turbina krenula u odlučnije napade prema golu domaćina, izmjene u domaćoj momčadi kao i promjena u načinu igre pružila je domaćinu dodatni prostor za napad na gostujući gol. I Mihail Stipanović kao i Sead Sahiti unijeli su svježinu i dodatnu agresivnost u redove Gomirja, Stipanović na poziciji desnog bočnog, dok je Sahitija kao i obično bilo po cijelom terenu, ali ponajviše u veznom redu i u prodorima prema golu, gdje se je izuzetno nadopunjavao sa Berišom i Šipurom.
Poseban doprinos u drugom dijelu susreta je dao Davorin Muhar, koji je očigledno po uputama trenera preuzeo ulogu najisturenijeg napadača na kojega su išle visoke lopte koje je on znalački glavom usmjeravao prema suigračima u napadu, dok je one koje je primao zadržavao dovoljno dugo kako bi se vezni red pridodavao napadu i stvarao sve više neprilika gostujućem vrataru, koji je očigledno nenaviknut na puno posla pred svojim vratima u nekim situacijama djelovao izuzetno nesigurno.
Sve to dovelo je do 57-e minute susreta i trećeg pogotka Gomirja kojeg je postigao Renato Đuran, koji je tradicionalno odradio lavovski dio posla u borbi sa protivničkim veznjacima na sredini terena. Pogodak je dodatno anestezirao gostujuću momčad, ali i dodatno osokolio domaćina kojemu više nije bilo lako prodati niti jedan lažnjak ili jeftin pas prema naprijed. U završnici susreta rezultat je dodatno energetski podigao ekipu Gomirja koja je gotovo u svim duelima izlazila kao pobjednik, ali i znalački koristila rezultatski plus u kojem se je nalazila.
Tradicionalno neprelazni Mrkić, kao i u ovom susretu uvijek pravovremeni Božidar Trbović bili su stupovi obrane Gomirja koja je uspješno odolijevala svim nasrtajima Turbine. Kapetan Mamula je svojim prepoznatljivo oštrim startovima na granici prekršaja neprestano bodrio momčad, koja je čini se trebala upravo to, igrača koji će svojim primjerom voditi i motivirati svake minute susreta. Ovoga puta izdvajamo i vratara Trbovića koji je sa nekoliko odličnih intervencija u vrlo bliskom susretu sa napadačima Turbine uspio sačuvati mrežu Gomirja od udaraca koji su sijevali sa svih pozicija.
Ostaje dojam da bi ova momčad Gomirja, kada bi uspjela ući u svaki susret sa malo više samopouzdanja, kada bi uspjela podići igru prema sredini terena i na taj način pružiti priliku svojoj obrani da lakše diše a igračima poput Šipure da se ne troše previše u dugim sprintevima, mogla parirati bez problema svakoj momčadi ove ali i viših liga. No ostaje za vidjeti kako će se ekipa uigravati u narednim susretima i hoće li novi trener kojemu zasad dobro ide izvući dodatne pouke iz ovih nekoliko utakmica na čelu momčadi. Treba imati strpljenja jer ovo je ipak za većinu momčadi prva zajednička polusezona.
Slavlje je počelo već na igralištu, a preselilo se je u ugostiteljski objekt u centru mjesta te je kao i uvijek trajalo do dugo u noć. To tradicionalno treće poluvrijeme bilo je prilika da se saberu dojmovi, podijele pohvale i kritike, ali i da se razgovara o svemu onome što valja učiniti prije slijedeće utakmice. Uglavnom, to je poluvrijeme jednako važno kao i prethodna dva, i za publiku i za igrače NK Gomirje.