Gomirci su na ove prostore došli prije više od četiri stoljeća. U krajeve koji su više desetljeća bili prazni zbog silovitih turskih pustošenja. Iako su došli na poziv i nagovore vojnih zapovjednika i austrougarskih vlasti, uz garanciju da će za vojne usluge koje će pružati u borbi protiv osmanlija dobiti status slobodnih seljaka i na taj način osigurati osnovu za egzistenciju za svoje obitelji, situacija koja ih je zatekla u novom kraju pri susretu sa lokalnom vlastelom nije bila nimalo ugodna. Nedugo po dolasku naime, Gospodari zemlje na kojoj su se naselili, vlastelinska obitelj Frankopan počela je sa zahtjevima da se nove naseljenike privede obavezama koje su imali obični kmetovi koji su njima bili podložni. U svojim nastojanjima nisu bili blagi niti su od njih odustajali, no ni Gomirci s druge strane nisu bili voljni podložiti se vlasteli već su uporno svoja obećana prava tražili kod onih koji su ih i doveli u novi kraj, kod vojne uprave i cara. Sporenje je trajalo do 1657.g., kada su gomirski Srbi, kao jedini krajišnici sklopili Ugovor i otkupili svoju zemlju od Frankopana. Relativno veliki zemljišni posjed koji je otkupljen za 15000 forinti osigurao je gomircima „mir“ barem od strane Frankopana, iako su si tim činom samo osigurali komad zemlje kojim su hranili svoje obitelji a kojega su u stoljećima koja su bila pred njima redovito natapali svojom krvlju zbog obaveze borbe i vojevanja kada god bi to vojne vlasti od njih zatražile.

U spomen na taj čin i jedan od najvažnijih datuma u povijesti Gomirja i gomiraca, odlučili smo objaviti prevedeni dokument – Ugovor o kupoprodaji gomirske zemlje objavljen u Srbsko-dalmatinskom Magazinu 1870-1871.g.

Prijevod Ugovora iz 1657. godine objavljenog na srpskom jeziku u Srbsko-dalmatinskom Magazinu 1870-1871.

Budi znano: da je od danas 13. jula 1657. na posredovanje od Njegova sad već upokojenoga veličastva rimskoga cara, ugarskoga i češkoga kralja u Hrvatsku – i primorsku krajinu izaslani na lice mjesta (Confinen) gospode komisari zajedno sa glavnim zapovjednicima Hrvatske  –  i primorske krajine među visoko – i blagorođenim g. Đurom pl. Frangepanom grafom Tržačkim, Senjskim, Veljskim i Modruškim, vlastelinom od Ozlja, Novigrada i Raha, prvim dvornikom kraljevstva ugarskoga, najviše spomenutog carskog veličastva savjetnikom, komornikom, pukovnikom vrhovnim zapovjednikom i upraviteljem Hrvatske – i primorske krajine, kao i kapitanom na Tohinju itd. itd. s jedne strane – onda među svima u Gomirju, Vrbovskom i Moravici živećim Vlasima s druge strane stalan i uredan ugovor sačinjen i zaključen, kao što ovđe sljeduje:

U davne godine prešao je znatan broj Vlaha (!?) iz turskoga podanstva ovamo u hrišćanske predjele, te su se oni sa milostivim zvanjem i dopuštenjem Njegova carskoga veličastva Ferdinanda II. kao ondašnjega gospodara i zemljedršca u unutranjim austrijskim državama u pomenutom Gomirju, Vrbovskom i Moravici na zemljištu, koje je po cijelom prostoru svome spadalo grafu Frangepanu i utjelovljeno bilo dobru Ozaljskom, naselili; pa u tečaju vremena oni t. j.  Vlasi prisvojahu sebi i više zemlje, a pomenuti dištrikt bijaše svojina i vlastitost rečene porodice frangepanove, te se od tuda izrađahu spori i nemiri; dok najposlje god. 1631. stvar tako daleko dospije, da je nagodba činjena, da na ime po naredbi carskoj za rečeni dištrikt i uživanje ostale zemlje porodici Frangepanovoj 6000 f., a Vlasi na pose još 4000 f. platiti obvezivahu se; ali kako se nemogahu stranke složiti za rokove, to je ista nagodba opet osujećena i od dogovora cijeloga ništa ne bijade. No da se te od dugo godina povlačene razmirice već jedan put uklone i, među strankama obadvema stalan mir zasađen bude, zato

Prvo: predrečenim načinom i na ponovljeno jako posredovanje i vruće nagovaranje od strane rečeni carski komisara predaje predhvaljeni g. graf pl. Frangepan Vlasima označeni vlastiti dištrikt u Gomirju, Vrbovskom i Moravici kao što su ga oni dosad držali na potpuno njovo slobodno i neokrnjeno upotrebljenje i uživanje, a da jim Frangepani ne staju na put, ne pometaju jih i ne protivslove, šta više izrekom se obvezuju Frangepani, rečene Vlahe i ovaj njiov ugovor braniti, zaštićavati i, u svakom slučaju pravo njiovo zastupati.

Drugo: pod ovim ugovorom razumijeva se takođe još i onaj komad Kamensko zvani, koji je Vlasima u njiov posjed izručen, i za koji su Vlasi Frangepanovoj porodici svake godine nešto novaca plaćali, zajedno sa brdom Cetinom, pa da oni uživaju obadvoje, samo za ovo brdo Cetin izrekom stoji to, da mogu imati brst i pašu, ali drvlje sjeći tuda nesmiju. Za taj slučaj vlastan je g. graf. pl. Frangepan, ako li bi koji od vlaha ili njiovi čobana stojeće drvo budi kresao, posjekao ili ozledio, da su vlasi dužni za svako takovo drvo jedan talir kazne namiriti i platiti.

A s druge strane zadužuju se i obvezuju se gore pomenuti Vlasi silom ovoga ugovora, da će oni za ovako obsežni kotar (teritorijum) i lijepe zemlje često pomenutome g. grafu pl. Frangepanu svoju cijelu zaslugu (Verdiensi), kako su je podpisali (Muster – Register), i kako tu izplaćuju slavni staleži u Kranjskoj, izuzimajući ono pet mjesta (Platze) svako po 3 f. 30 h. koje njima na Modruši i Otočcu pripadaju, kroz četiri godine dana uzamance cedirati i odstupati tako tvrdno, da tije novaca nitko drugi, pa ma on bio tko mu drago, – primati, niti pak oni među sobom nešto zaustavljati ili odkidati mogu, dok naime g. graf pl. Frangepan četverogodišnje obroke (kvantum) podpuno u svoje ruke ne primi. Pa i onda, ako bi jedan ili drugi Vlah zasebce svoju zaslugu primio, ili istu nekome cedirao, te tako  podpunu isplatu, bilo mnogo ili malo, okrnjivao, to će g. graf pl. Frangepan ovlašćen biti, kod ostalije vlaha redovnu eksekuciju povesti i sebe naplatiti.

I počem u kraljevini Ugarskoj i Hrvatskoj, isto i na Slovenskoj zemlji (Vindischland) nije slobodno slična alodijalna dobra otuđivati, prodavati (alieniren), to i ovđe naročito važi i izuzimase (ehimirt) pa ako bi danas-sutra uz božju pomoć kraljevina hrvatska protiv vječnoga neprijatelja (turaka) rasprostranila se, te pomenuti dištrikt nebi tada više granica biti morao, a i Vlasi bi u tome slučaju napred pomaknuti i u granici po milostivoj volji i zapovjedi Njegova carskoga veličastva kao gospodara i vladara preseljeni i dobro namješteni (accomodirt) bili; pa ako bi uprav i Frangepanova porodica zahtevala, da isti namjest (gelegensit) opet odkupi: to će višepomenuti Vlasi ili njiovi nasljednici sva ta dobra sa 15,000 for. gotova dobra novca a nikako drugče u ime obdelavanja (melioramentu) dužni biti izručiti.

Za bolje vjerovanje i da se nitko ne ukanji, a i za podjemčenje obće obrane (Land-Scharden-Bund) u kraljevini Ugarskoj, Hrvatskoj i Slovenskoj zemlji (Vindischland) učinjen je ovaj ugovor (kontrakt) u dva jednoglaseća izvornika, te podpisan kako od obadve stranke nemoljeni slavni gg. Komisara i Generala, tako od g. grafa pl. Frangepana, a od strane Vlaha njiovi obično opunomoćeni odbornika (ausschuss) vlastoručnim pismom i pečatima (i pak bez štete i kvara) utvrđen, i obadvema ugovarajućim strackama svakoj po jedan izvorni primjerak uručen.

Svršeno u Ogulinu, dana i godine kao gore.

Vilhelm Leopold graf od Rajnštajna i Tatenbaha (m.p.)
Johani Adre Centner barun. (m.p.)
Hervart graf od Auersperg, General-obrister (m.p.)
Georg graf Frangepan (m.p.)
Nikola Dokmanević, knez. Gomirski (m.p.)
Milivoj Vučinović, vojvoda Modruški (m.p.)