Naše putovanje kroz biografije poznatih gomiraca I stanovnika Gomirja započinjemo profesijom koja nam je povjesno najbliskija, onom vojničkom. Podosta ljudi poznaje ime Svetozara Borojevića, Srbina iz Umetića kraj Kostajnice na Baniji, jednog od najslavnijih vojskovođa Prvog svjetskog rata. Taj feldmaršal austrijske vojske poznat je postao po svojim bitkama vođenim u Galiciji I na rijeci Soči. Međutim ima I jedan gomirac koji se sa punim pravom svrstava u to najelitnije društvo koje je iznjedrila vojnokrajiška uprava.

 

Taj rođeni gomirac zvao se Lazar Mamula (njem.: Lazarus Freiherr von Mamula) (Gomirje 22. svibnja 1795. – Beč, Austrija, 17. siječnja 1878.), hrvatski barun, feldzeugmeister (general topništva) Vojske Austrijskog Carstva i namjesnik za Dalmaciju.

Ovdje u kratkim crtama donosimo najvažnije dijelove njegovog životnog I vojničkog puta.

Barun, general topništva Lazar Mamula je rođen 22. svibnja 1795. u Gomirju. U Beču je završio inžinjerijsku vojnu akademiju, te je 1815. godine kao kadett-feldwebel (kadet-narednik) stupio u “Carsko-kraljevski korpus” u Beču, a kasnije u Zadru i Karlovcu. Sudjelovao je u vojnim pohodima na Padovu, Mantovu i Siciliju.

Barun Mamula je postupno napredovao u službi sve do 1831. godine, kada mu je dodijeljen čin hauptmanna (satnik). Od 1831. do 1839. godine, barun Mamula se istaknuo u utvrđivanju Splita, Visa i Hvara, te izgradnjom pograničnih utvrda u Tirolu, oko Comorna i u okolici Innsbrucka. Barunu Mamuli je 1841. godine dodijeljen čin majora, a 1848. čin obersta (pukovnik). Ban Josip Jelačić je imenovao baruna Mamulu rukovoditeljem “Glavnog vojnog stožera Austrijskog Carstva” u Hrvatskoj, te je među inim branio granicu od Mađara.

Pod zapovjedništvom podmaršala Franza Dahlena von Orlaburga sudjelovao je u ratu protiv Mađara, a u prosincu 1848. objedinio je “Štajersko-hrvatski vojni korpus” s kojim se borio na području između Drave i Dunava. Spriječio je prodor Mađara u Slavoniju i Srijem tako što je 1849. napredovao do Osijeka i Petrovaradina, zatvorivši obje tvrđave, a k tomu je odbio napade na Sremsku Kamenicu i Sremske Karlovce. Zbog tih je zasluga 1849. dobio Viteški križ Reda Marije Terezije i Viteški križ Leopoldova reda, te naslov baruna.

Ruski car Nikola I. ga je odlikovao Ordenom svete Ane II. reda. Od cara Franje Josipa I. dobio je 1850. godine čin generalmajora (general-bojnik), a 1853. godine čin feldmarschalleutnanta (podmaršal). Car Franjo Josip I. je imenovao baruna Mamulu, 1857. godine, zapovjednikom Dalmacije, 1859. namjesnikom za Dalmaciju, a 1865. mu je dodijelio čin feldzeugmeistera (general topništva).

 

Godine 1858. je barun Mamula osnovao zakladu “Dalmatinski invalidi” s početnim kapitalom od 20.000 fiorina. 1867. godine barun Mamula je dao izgraditi pravoslavnu Crkvu Sv. Georgija u Ogulinu. Zvona crkvi darovao je sam car Franjo Josip I., dok je ikonostas crkvi poklonio barun Mamula. Barun Mamula je umro u Beču 12. siječnja 1878. godine.

 

Činovi​

Kadett 1908-14  čin Kadett-feldwebel (kadet-narednik) dodijeljen 1815. godine.

Hauptmann der Infanterie  čin Hauptmann (satnik) dodijeljen 1831. godine.

Major  čin Major (bojnik) dodijeljen 1841. godine.

Oberst čin Oberst (pukovnik) dodijeljen 1848. godine.

Generalmajor  čin Generalmajor (general-bojnik) dodijeljen 1850. godine.

Feldmarschalleutnant  čin Feldmarschalleutnant (podmaršal) dodijeljen 1853. godine.

Feldzeugmeister  čin Feldzeugmeister (general topništva) dodijeljen 1865. godine.

 

Odličja​

 

Austrijsko Carstvo​

Viteški križ Reda Marije Terezije (Ritter des Militär Maria Theresien Ordens)

Viteški križ Leopoldova reda (Ritterkreuz des Österreichisch-kaiserlicher Leopold-Orden)

 

Rusko Carstvo​

Orden svete Ane II. reda (Orden Swjatoi Anny II. stepen)